FOETUS
Boil
(Big Cat 1996)
Nije sasvim jasno, zašto je Foetus odlučio, da 6 godina posle duplog koncertnog albuma Mail ponudi još jedan sličan uradak, živu ploču Boil. Ako je to dokument jednog perioda, to je u suštini sasvim opravdan potez, jer postava grupe gospodina Jima Thirlwella posve je druga u odnosu na 1990 godinu. Za nešto više smeta tehnička razina snimaka, koja je tako nizka, da bih i piratski izdavađi razmislili, da li će ih staviti na ploču. Zbog toga uvjerljivost koncertnog ugođaja je na najmanjem mogučom stepenu, uživat če samo najveći fenovi, koji več poznaju sve oblike poznatih pjesama. Za njih ima na albumu i četiri obrade, koje Foetus još nije objavio na svojim pločama, a već tvore dio stalnog repertuara. To su I Am The Walrus slavnih liverpulčana, Sonic Reducer Dead Boysa, Elected Alicea Coopera i Hello There Ricka Nielsena. Iako odsvirane pomoču takih majstora kao što su Jim Kimball (Mule, Dennison/Kimball Trio) na bubnjevima i William Tucker (Ministry) na gitari, udarna snaga njihove glazbe gubi se u slabo definisanoj zvučnoj slici. A gde je tek vokal glavne protagoniste, koji na studijskih snimkama ruši i prijeti, a ovde samo možemo zamisliti njegov potencial. Pa i ako odmislimo za trenutak loš zvuk i sagledamo glazbeni utisak možemo ustanoviti, da je Foetus okrenuo leđa artizmu, kojeg pruža na studijskim pločama i krenuo putem žestokog gitarskog rocka bez pomena vrijednog odmaka. Sa pravim kontaktom na koncertu takvo usmerenje može doista efektno funkcionisati, ali u obliku ploće gubi na raspoznatljivosti onoga, šta podrazumevamo pojam Foetus.
(Heroina Nova)
Janez Golič
