JOHN PARISH & POLLY JEAN HARVEY
Dance Hall At Louse Point
(Island, 1996)
Uz sve bolji prijem kot kritičara i kot kupaca ploča, normalno se određeni izvođač počne ponašati sve opreznije i obično se vreme između izdavanja pojedinih ploča povečava. Kad smo svi nestrpljenjem čekali nasleđe prošlogodišnje To Bring You My Love, Polly Harvey bez posebnih najava objavila je saradnju sa glazbenikom Johnom Parishem. Jer se njegovo ime pojavlja ispred imena P.J.Harvey, to bi trebalo značiti, da je njegov doprinos na ovoj ploči veči. Njegova je ideja i glazba, dok je tekstove napisala i odpjevala Polly Harvey. Jer se radi o samo dvojici, glazbeno je taj album još minimalističniji od predhodna tri, koje je Polly objavila samo pod svojim imenom. Tako dolazi do večeg izražaja samog glasa, koji može biti melodičan i sladak, a u sledečom momentu pretvara se u demoničnu silu poput Diamande Galas. Veči dio ploče napravljen je uz pratnju dviju gitare i udaraljki, a svejedno John i Polly nikad ne padnu u zamke već postignutog. U tjeku jedne pjesme mogu napraviti veliki preokret, zato ploča u cjelini nije lak zalogaj. Zahtjeva pažljivu slušanje i pračenje svih detajla, da bih za uzvrat ponudila zadovoljstvo, kojeg smo uz tehnoloških dovršenih ploča već zaboravili. Da, to je suvremena blues ploča, jednostavna po zvučnoj dimenziji, a bogata unutrašnjih osječaja. Ruku na srce, ostaje dojam, kako je doprinos Polly Harvey puno veći od idejnog oca ploče, Johna Parisha. Iako je on avtor glazbe, mora da je imao u mislima baš Polly, kada je stvarao glazbeni dio ploče. A nije mu bilo težko pronaći stil, koji bi joj odgovarao, pošto je svirao baš gitaru i udaraljke na To Bring You My Love. A to nije bilo njegovo prvo zapošlenje, pogotovo deset godina je radio u grupi Automatic Dlamini, koja nikada nije uspila probiti lokalnih (bristolskih) granica. Možda nepravedno, ali Dance Hall At Louse Point možemo primiti kao pravi samostalni uradak Polly Jean Harvey. Ne samo zbog tekstovnog djela, koji sljedi tematiku predhodnog albuma, i golim glazbenim zahvatima sasvim odgovara načinu, na koji Polly stvara svoju vlastitu viziju. Jer između svih 11 pjesama skoro ne možemo naći stvari, koja bih se odabrala za single, ploča stoji kao cjelina uprkos brojnim promenama u raspoloženjima, a bez ikakvih kvalitativnih pomaka. Zbog te kvalitete, album če se promovirati u obliku predstave, gdje če glazbeni dio uz Parisha i gospođice Harvey predstavit još troje glazbenika.
(Heroina Nova)
Janez Golič
